Salvador Espriu
Proba za pojanje u hramu
O, kako sam umoran od ove moje
kukavičke, stare, tako divlje zemje,
i kako bih se rado izgubio
ka severu i još dalje,
gde su kažu ljudi čisti
i plemeniti, učeni, bogati, slobodni,
svesni i srećni!
Onda bi, pred skupom, braća rekla
s neodobravanjem: «Kao ptica koja napusti gnezdo,
tako je i čovek koji ode sa svog mesta,«
dok bih se ja, već jako daleko, smejao
zakonu i staroj mudrosti
ovog mog grubog naroda.
Ali ne treba da sledim nikad svoj san
i ostaću ovde do smrti
i ja sam kukavica i prostak
pa vise volim i pored
breznadnog bola
ovu moju sirotu,
sirovu, tužnu, nesrećnu domovinu.
Traduït per Tonko Maroević
Salvador Espriu, Proba za pojanje u hramu . A: Bikova koža, Zagreb: Nakladni zavod Matice Hrvatske, 1987, p.32.